Povijest Župe

Naziv župe:
Župa Gospe Brze Pomoći

Župni zaštitnik:
Blažena Djevica Marija, Isusova i naša majka pod zazivom Gospa Brze Pomoći Dan župnog zaštitnika – 8. siječnja

Najstariji očuvani upisi u matičnim knjigama:
Matice krštenih i umrlih postoje od 1735. a Matice vjenčanih od 1718. godine. U Državnom arhivu u Slav. Brodu, u Popisu Matičnih knjiga i parica rimokatoličkih župa Brodsko-posavske županije (HR–DASB–343) sačuvane su matične knjige župe Slav. Brod I.: Matica krštenih u dva toma: (1855-1876 i 1877-1894), Matica vjenčanih (1855-1900) i Matica umrlih u dva toma (1856-1874; 1876-1894). U istom arhivu sačuvane su parice krštenih (1890-1923; 1924.-1943., nedostaju godine 1891/1898. 1906. i 1931.), parice vjenčanih (1890-1943., nedostaju godine 1891-1898. 1906. i 1931.) i parice umrlih (1890-1922; 1923-1943., nedostaju godine 1891-1898., 1906. i 1931.).

Povijest i sadašnjost naselja
Koloniziravši područja u dolini rijeke Save, u III. stoljeću prije Krista, prvi poznati narod koji ovamo prodire su Kelti. S rimskim osvajanjem Panonije, rimska naseobina Marsonia postaje važno prometno čvorište na putu između antičke Sisciae i Sirmiuma, zabilježena na Tabuli Peutingeriani, rimskoj karti iz II. stoljeća. Nalazila se na lijevoj obali Save neposredno uz prijelaz preko rijeke uz istoimenu vodu (Mrsunja, tj. Crna voda) i očito je prema njoj dobila ime. Drugi, stariji i vrijedniji pisani izvor o postojanju antičke Marsonie je vojnička diploma iz 71. poslije Krista, kojom car Vespazijan vojnom veteranu Likaju, podrijetlom iz Marsonie, dodjeljuje rimska građanska prava. Ova je diploma (dvije brončane pločice s urezanim slovima i imenom Marsonie u obliku Marsvannia), izvanredne epigrafičke vrijednosti prvorazredni pisani dokument za povijest Slav. Broda. Rimska Marsonia propala je u V. stoljeću prilikom prodora Huna. U VI. stoljeću naseljavaju se oko nje Slaveni, a od VII. stoljeću stižu Hrvati koji su tu zatekli ruševine staroga grada, pa naselje nazivaju Stari Grad. U povelji ugarsko-hrvatskog kralja Bele IV. 20. srpnja 1244. prvi put se spominje Brod kao ''opkok Boaraida'', Braid ili Broid. Dobilo je ime prema skeli (brodu) kojom su se ljudi vozili preko Save. Na prijelazu iz XV. u XVI. stoljeće, Brod je izgrađen prema unaprijed načinjenom planu. Sagrađene su stambene četvrti, zaštićene zemljanim bedemima s palisadama. Kasnije se naselje formiralo u obliku pravokutnika u koje se ulazilo kroz troja vrata. Do pada u ruke Turaka 1536. Brod se razvijao kao dvojno naselje. Na ušću Mrsunje u Savu, nalazio se Stari Grad ili Gornja brodska varoš, a istočno od njega bilo je novonastalo naselje, Brod ili Donja brodska varoš. Za vladavine Turaka važna je utvrda i sjedište nahije i kadiluka u sastavu Požeškog sandžaka. Nakon oslobođenja od Turaka 12. listopada 1699. Brod je postao vojničkim i upravnim središtem kraja, ''grad na granici'', odnosno ''vrata Bosne''. Budući da su Turci pri povlačenju uništili brodsku tvrđavu, gradi se 1715. nova pogranična tvrđava, danas spomenik nulte kategorije, čija je gradnja trajala skoro 60 godina.

Tijekom XVIII. stoljeća izgled Broda uveliko se izmijenio. Do kraja XVIII. stoljeća sastojao se samo od Donje varoši, jer je Gornja varoš bila preseljena i transformirana u selo, danas Brodski Varoš. Nakon reorganizacije Vojne granice, 1735. osnovana je brodska natkapetanija, koja 1747. postaje pukovnija. Godine 1753. dobiva status slobodnoga vojnoga komuniteta (općine). Tijekom XVIII. i XIX. st., zbog svog položaja na trgovačkom putu koji vodi Savom te kao važan prijelaz u Bosnu, razvija se u trgovačko, obrtničko i prometno središte slavonske Posavine. U drugoj polovici XIX. stoljeća Brod je 8. lipnja 1871. proglašen gradom pod nazivom Brod na Savi. Tako se zvao do 1934. kada je preimenovan u Slavonski Brod

Nakon zauzeća Bosne 1878. Brod ubrzo dobiva željeznicu Zagreb-Zemun (1879.) i postaje važnom raskrsnicom prema Bosni. Brod na Savi ulazi u razdoblje gospodarskog napretka. Bogati trgovci i poduzetnici poslovnu uspješnost pokazuju građenjem reprezentativnih objekata, najviše na glavnom gradskom trgu, danas Trgu Ivane Brlić-Mažuranić. Godine 1898. sagrađena je bolnica (danas Opća bolnica Josip Benčević) troškom grada, koju je 4. listopada iste godine blagoslovio Antun Leskovac, župnik. U njoj su od 25. ožujka iste godine djelovale časne sestre sv. Križa. Brod je imao oko 5000 žitelja (1880.), 11740 žitelja (1910.), većinom Hrvata, potom Mađara i Nijemaca. Broj žitelja se povećavao te je dostigao 17473 žitelja po popisu iz 1931. godine. Za vrijeme Drugoga svjetskog rata Brod je bombardiran jednom od Nijemaca i 27 puta od strane saveznika, čime je od tadašnjih 2500 kuća porušeno njih 2051 (475 kuća do temelja). Slav. Brod je 1953. imao 21000 žitelja čiji se broj povećavao od popisa do popisa: 28000 žitelja (1958.), 39000 (1971.), 47000 (1981.), 56000 (1991.). Tijekom Domovinskog rata, Brod je bio utočište hrvatskih prognanika iz istočne Slavonije i izbjeglica iz Bosne. Po popisu stanovništva iz 2001. Slav. Brod ima 65000 od kojih je 93% Hrvata, čime je Slav. Brod postao šesti grad u Hrvatskoj. Po popisu stanovništva iz 2011. grad Slav. Brod ima 59507 žitelja u 20574 domaćinstava.

Povijest i sadašnjost župe
Župa Brod spominje se 1335. godine. Od dvadeset i dvije župe brodskog kraja, za vrijeme Turaka, ostalo ih je samo pet, među njima jedna je župa bila Brod. Turci nisu dopuštali prisutnost katoličkog svećenika u gradu, stoga je sjedište župe neko vrijeme bilo u Podvinju. U Brod su dolazili dijeliti krizmu biskupi iz drugih biskupija, tako 1619. Petar Katić, prizrenski biskup i administrator Beogradske biskupije, Tomo Ivković, skradinski biskup 1630, Jeronim Lučić, apostolski vikar u Bosni 1637., Tomo Mrnavić, bosanski biskup 1644., fra Marijan Maravić, administrator Bosne 1646. godine. Župa u Brodu ustanovljena je 1660. godine. Fra Petar Nikolić, generalni vikar zagrebačkog biskupa za Slavoniju, opisuje 1660. župu Brod: ''župa je dosta prostrana i brojna, ali se ne zna koje je područje obuhvaćala. Ovamo se dosta naroda sklonilo ispred turskih vojničkih zuluma. Nekadašnja katolička crkva sv. Marka pretvorena je u džamiju pa kao župna crkva služi od kamena zidana crkva sv. Antuna u selu Podvinju…'' Za vrijeme Turaka župom su upravljali franjevci iz Velike. Župa u Brodu obnovljena je 1730., i sve do 1780. pripadala je Zagrebačkoj biskupiji. Pri kanonskoj vizitaciji zagrebačkog kanonika Đure Dumbovića 5. lipnja 1730. Brod (ne računajući Gornju Brodsku varoš) ima dvanaest filijala: Podvinje, Rastušje, Tomicu, Bukovlje, Vrbu, Ruščicu, Bebrinu Gornju i Donju, Klakar, Šumeće, Kanižu i Slobodnicu. Do 1754. župom su upravljali franjevci, a otada biskupijski svećenici.

Zapisi kanonske vizitacije župe Brod od 19. siječnja 1758. bilježe da župu vode župnik i župni vikar, a kasniji svjedoče da je župnik imao tri župna pomoćnika. Spisi s vizitacije župe od 6. prosinca 1775. bilježe nove oltare i relikvije kostiju sv. Stjepana, koje imaju dokument o autentičnosti. Od 1780. Brod je pripojen Bosanskoj ili Đakovačkoj i Srijemskoj biskupiji. Biskup Antun Mandić je 23. svibnja 1811. kanonski pohodio župu Brod, kad su zabilježeni dragocjeni podaci o vjerskom i društvenom životu kroz 49 pitanja i odgovora. Župa je zadržala filijale Varoš, Ruščicu i Vrbu.

Pri franjevačkoj crkvi postojala je od 1747. Bratovština od pojasa sv. Franje koja oživljava u XIX. i XX. stoljeću pod nazivom Treći red sv. Franje. Bratovština Kršćanskog nauka uspostavljena je 1758. g. Bratovština Vječnog klanjanja Presvetom sakramentu osnovana je 1775., a Bratovština presv. Krunice 1782. godine. Bratovština više nema, vele spisi kanonske vizitacije iz 1811. godine. Društvo Srca Isusova utemeljeno je u brodskoj župi 1899., a 1933. Djevojačko društvo Srca Isusova. U brodskoj župi utemeljena su ova katolička društva: Djevojačko društvo za naknadnu sv. pričest (1906.), Misionarsko društvo sv. Solana (1917.), Marijina kongregacija djevojaka (1918.), Marijina kongregacija učenika Realne gimnazije (1919.), Društvo malenih klanjatelja (1920.), Mali križari (1929.) te Društvo katoličkih muževa (1931.).

Milosrdne sestre Svetoga Križa djelovale su u Brodu na području župe od 1898. kada je otvorena velika bolnica. Otvorile su 1929. vrtić prozvan Marijin dom. Danas borave u kući u Starčevićevoj ulici. Od 1961. djeluju u franjevačkom samostanu, a odnedavna djeluju još samo u franjevačkoj crkvi, te pastoralno surađuju u župi Sl. Brod 9 i nekoliko ustanova. Sestre uršulinke došle su u Brod u siječnju 1957. i djeluju na župi do današnjih dana. Stanovale su u župnoj kući do potresa koji je 1964. zahvatio brodsko područje, kada su kupile kuću u Horvatovoj ulici, nedaleko od župne crkve gdje i danas borave. Donijele su u Brod sliku Majke Božje - Gospe Brze Pomoći s kojom provode apostolski rad. Dana 19. svibnja 2006. mons. dr. Marin Srakić, biskup đakovački i srijemski, blagoslovio je obnovljenu kapelu u njihovom samostanu.

Župa je, na zamolbu mons. Ćirila Kosa, đakovačkog i srijemskog biskupa, od 6. lipnja 1976. g., promijenila ime zaštitnika sv. Stjepana kralja u župu Gospe Brze Pomoći, rješenjem Kongregacije sakramenata i bogoštovlja od 9. veljače 1977. broj CD 912/1976. godine. Dosadašnji zaštitnik župe zadržan je kao drugotni zaštitnik župe. Na blagdan Tijelova, 22. lipnja 2000. održan je euharistijski kongres za slavonskobrodski dekanat. Mnoga se župna, tako i nadžupna i šira pastoralno-liturgijska događanja vezuju uz ovu župu i svetište Gospe Brze Pomoći, tako i posljednjih godina.Spisi kanonskih vizitacija župe prikazuju brojno stanje župljana u župi: 3691 katoličkih duša, od čega u Brodu 964 katoličke duše (1746.), 4073 katoličke duše u cijeloj župi, od čega u Brodu 1022 katoličke duše sposobne za ispovijed (1758.), 4643 katoličke duše (1761.), 4787 katoličkih duša (1769.), 5919 katoličkih duša, od čega u Brodu 1403 katoličke duše (1775.), 3403 katoličke duše, od čega samo u Brodu 1987. katoličkih duša (1811.), 3333 katoličke duše, od čega samo u Brodu 2015 katoličkih duša (1833.).Prema Općem šematizmu Katoličke crkve u Jugoslaviji iz 1939. živjelo je u župi 15500 katoličkih duša, dok je prema Općem šematizmu Katoličke crkve u Jugoslaviji iz 1974. živjelo 14500 katoličkih duša. Prema Pastoralnom izvještaju za 2011. u župi Slav. Brod I. živi 8500 žitelja rimokatolika. To je podatak nakon osamostaljenja župe Sl. Brod 10, a realno je on veći, što će pokazati posljednji popis.

Crkvene građevine
Srednjovjekovna župa Brod imala je u starini župnu crkvu sv. Marka, koju su Turci pretvorili u džamiju, pa je kao župna crkva služila kamena crkva sv. Antuna u Podvinju. Za vrijeme Turaka spominje je kapela sv. Ivana i drvena kapela Presvetog Trojstva, pokraj današnje istoimene crkve. Mala privremena kapela sv. Stjepana koja je služila kao župna crkva, spominje se pri kanonskoj vizitaciji 1758. godine. Nova župna crkva sv. Stjepana kralja podignuta je prije kanonske vizitacije 18. lipnja 1761. godine. Na glavnom oltaru je slika sv. Stjepana, ugarskog kralja, kako kleči pred BDM. Pri kanonskoj vizitaciji iz 1769. župna crkva je u mnogo boljem stanju. Kraljica Marija Terezija darovala je 100 dukata kako bi se u crkvi sagradile zidane stijene. To je potaklo župljane u gradu i filijalnim selima dati svoj doprinos za preuređenje crkve, pa je od drvene postala zidana crkva. Spisi kanonske vizitacije iz 1775. bilježe da je crkva dobila tri oltara. Pri kanonskoj vizitaciji iz 1781., zabilježeno je da je ''župna crkva sagrađena umjesto stare koja je srušena 1769.'' Dana 22. ožujka 1788. franjevačka je crkva postala župnom na temelju kraljevske rezolucije i ostala tako do 1806., kada je franjevcima vraćen brodski samostan i crkva sv. Stjepana opet postala župnom crkvom. Župnik Ivan Lipljanić dao je 1806. prizidati crkvi zvonik i u nj smjestiti velika zvona iz franjevačke crkve. Crkva je podzidana i produžena za župnikovanja Dr. Đure Hartmana, koji je crkvu blagoslovio 20. kolovoza 1828. godine. Godine 1830. pristupilo se gradnji tornja na pročelju crkve. Spisi kanonske vizitacije župe Brod iz 1833. navode pokrajnje oltare u čast Bezgrešnog Začeća BDM i sv. Florijana, umjesto oltara sv. Ivana Nepomuka. Godine 1872. nabavljen je novi kameni oltar koji je izradio kipar Donegani, rodom iz Rijeke. Nova slika sv. Stjepana na glavnom oltaru, djelo talijanske slikarice Amalije de Angelis, nabavljena je u Rimu 1870., a 1884. prekrasna uljana slika sv. Florijana, djelo Seitza st. Dr. Josip Stadler, prvi vrhbosanski nadbiskup, Brođanin po rođenju, darovao je sliku Bezgrešnog Začeća Marijina na pokrajnjem oltaru. Prve orgulje iz 1758. prodane su župi Vetovo, druge su kupljene 1836. iz franjevačke crkve u Brodu. Ivan Johann Pummp (1820.-1908.) sagradio je 1865. orgulje za župnu crkvu u Slav. Brodu. Sadašnje su nabavljene između dva svjetska rata.

Vrh zvonika župne crkve sv. Stjepana porušen je 1890. te oblikovan novi po nacrtu arhitekta Marina Pilara iz Broda. Unutrašnjost crkve dekorativno je obnovio slikar Pifat iz Vukovara 1929. godine. Novi križni put od terakote izradila je 1957. akademska umjetnica Lojzika Ulman, kada je postavljen i novi 'Betlehem', djelo iste umjetnice. Kipovi Gospe Brze Pomoći (1959), sv. Josipa Radnika (1960), Presvetog Srca Isusova (1963) te sv. Antuna Padovanskog, djela su iste umjetnice. Brodsko područje zadesio je potres 13. travnja 1964. koji je oštetio župnu crkvu. Godine 1965. započeli su radovi oko popravka i unutrašnjeg preuređenja crkve. Srušen je glavni oltar, napravljen euharistikon i novi oltar okrenut prema puku, ambon i sjedište za misnike. Oltar je 20. kolovoza 1965. blagoslovio mons. Rudolf Šverer, kanonik iz Đakova. Unutrašnjost crkve je posljednji puta detaljno obnavljana 1990. g. pod vodstvom majstora Ambrožića iz Sombora. Tada je preuređeno svetište i postavljeno novo svetohranište. Izvana je temeljito obnovljena, zajedno s krovištem, 2000. g.

Zvona i sat je 1976. elektrificirala firma Philipp Hörz iz Ulma. Posljednjih godina, radi dotrajalosti, obnovljena je elektrifikacija zvona. Iste 1976. g., kada su elektrificirana zvona, uvedeno je i grijanje u crkvu koje i danas radi.Nakon što je župna crkva 1976., promijenila ime zaštitnika Sv. Stjepana kralja u župnu crkvu Gospe Brze pomoći, župna crkva je postala omiljeno proštenište Gospe Brze pomoći, koje do danas pohađaju brojni vjernici grada i okolice, te hodočasnici s različitih strana.

Franjevačka crkva Presvetog Trojstva sagrađena je 1748. kao jednobrodna građevina, ukomponirana u kompleks četverokrilnog samostana s klaustrom. Početak gradnje crkve i samostana datira iz 1727. i primjerak je arhitekture zrelog baroka. Crkva je zaštićeni spomenik kulture (Z-1293). Ima pet oltara: glavni u čast Presvetog Trojstva, s desne strane sv. Antuna Padovanskog i sv. Marka, s lijeve strane oltar BDM i oltar Kristove muke na križu. U crkvi je krasna slika Presvetog Trojstva. Usred sakristije je golem ormar s rokoko ukrasima što ga je 1774. izradio H. Pölszl. Godine 2004. u praznoj rozeti iznad prozora izrađen je vitraj s golubicom mira, djelo slikara Branimira Đorđevića iz Sombora. Usred brodske tvrđave 1758. nalazi se kapela Blažene Djevice Marije Pomoćnice. Kapela je osmerokutnog oblika, u njoj je oltar sa slikom BDM Pomoćnice. Godine 1769. podignut je pokrajnji oltar sv. Josipa. Crkva je dovršena 1870. za župnikovanja Franje Oršolića. Crkvu pogrešno nazivaju crkvom sv. Ane. Nakon Drugog svjetskog rata je do temelja srušena. Sada je brigom grada Slav. Broda podignuta nova, ali nije posve dovršena i uređena.

Dijecezanski biskup mons. dr. Marin Srakić blagoslovio je 28. veljače 2002. gradilište za novu bolničku kapelicu sv. Ivana Nepomuka koju je isti biskup blagoslovio 28. rujna 2002. g. i time stavio u službu redovitoga bogslužja, koje se napose slavi s bolesnicima i bolničkim osobljem. Župnik Ivan Lenić blagoslovio je 3. srpnja 2010. kapelicu Gospe Lurdske u Naselju kralja Tomislava.

Nakon višegodišnje pastoralne skrbi u Domu za starije i nemoćne na području župe, brigom društvenih struktura i vodstva ustanove, te same župe obnovljena je i opremljena, te slavljem blagoslova 1. listopada 2011. g., koje je predvodio mons. Stjepan Belobrajdić, župnik u Sl. Brodu 2 i začasni kanonik, stavljena pod zaštitu bl. Ivana Pavla II., pape prostrana kapela u toj ustanovi u kojoj se redovito slavi bogoslužje.

Župnici i upravitelji župe Slav. Brod I.
Franjevci od 1660. do 1754.: o. Đuro iz Kaptola (oko 1660.), o. Ivan Ančić (oko 1670.), o. Luka Ibrišimović (1680.-1694.), o. Augustin Jarić (1694.-1699.), o. Ivan Stipić (1699.-1700.), o. Ivan Šimić (1700.-1702.), o. Bartol Petrović (1702.-1708.), o. Ivan iz Bijele (1708.-1710.), o. Bartol Petrović, drugi put (1710.-1713.), o. Salvator iz Vrbice (1713.-1716.), o. Bartol Petrović, treći put (1716.-1719.), o. Ivan Narančić (1719.-1723.), o. Bartol Petrović, četvrti put (1723.), o. Ivan Narančić, drugi put (1723.-1726.), o. Franjo Anđelić (1726.-1729.), o. Ivan Narančić, treći put (1729.-1733.), o. Jakob Jović (1733.-1736.), o. Marko Gabrilovac (1736.-1738.), o. Mijo Benčević (1738.-1741.) o. Franjo iz Vukovara (1741.-1742.), o. Petar iz Broda 1742.-1746.) Jakob Matijević (1746.-1747.), o. Đuro Dragojlović (1747.-1750.), o. Mijo Benčević, drugi put (1750.-1752.), o. Marko Orovčanin/Orešanin (1752.-1754.). Biskupijski svećenici od 1754. do danas: Josip Znika (1754.-1758.), Josip Partelme (1758.-1774.), Andrija Krčelić (1774.-1790.), Ivan Lipljanić (1791.-1821.), Marko Topalović i Adam Sukić (1821.-1822. kapelani-privremeni ž. upravitelji), Dr. Đuro Hartman (1822.-1839.), Tomo pl. Porčić (1840.-1845.), Petar Brašnić i Franjo Oršolić (1845.-kapelani, privremeni župni upravitelji), Franjo Žaverije Mertz (1846.-1854.), Juraj Tordinac (1854.-1856.), Franjo Oršolić (1857.-1870.), Florijan Latković (1871.-1888.), Nikola Crvenković (1889. kapelan, privremeni ž. upravitelj), Antun Leskovac (1890.-1927.), Dominko Šarčević (1927.-1957.), Vid Mihaljek (1957.-1989.), Miro Tomas (1989.-kapelan, privremeni ž. upravitelj), Mato Lešić (1989.- 2005.), Ivan Lenić, od 22. kolovoza 2005. do danas.

Općenito
Prvi drveni župni dom sagrađen je 1759. godine. Današnji župni dom sagrađen je 1833. za župnikovanja Dr. Đure Hartmana. Preuređivan je 1960., 1965., 1978., i detaljno od prve polovice 2004. do sredine 2006.g.Vjeronaučna dvorana u Domovinskom ratu 1991. uništena je granatama, a na njezinom mjestu su podignute pomoćne prostorije, te garaže. Ostala je manja dvorana uz župni dom, koja se i danas koristi. Prostrani pastoralno-katehetski centar ''Vid Mihaljek'' građen je od 1994. do 1997. g. Danas – osim za brojne župne i nadžupne pastoralne susrete – redovito služi kao bogoslužni prostor za nedjeljna, blagdanska i hodočasnička vjernička okupljanja, jer to zahtijevaju potrebe župe i svetišta. U tom smislu je preinačen i opremljen, napose središnja dvorana i predvorje. Tako su u njega postavljene obnovljene stare slike iz župne crkve, te 2011. g. novi kip bl. Ivana Pavla II.

Kapelanski stan u brodskoj tvrđavi podignut je 1756. godine. U njemu su do 1837. stanovali kapelan a potom svećenici zaduženi za pastoral vojnika koji su bili u brodskoj tvrđavi. Nakon Domovinskog rata cijeli prostoj Tvrđave došao je u vlasništvo grada Slav. Broda. Dana 6. srpnja 2007. blagoslovili su prostorije obnovljenog kapelanovog stana Stjepan Belobrajdić, župnik i dekan slavonskobrodski i Ivan Lenić, župnik župe Gospe Brze Pomoći.

Prvi samostan franjevci grade 1694. g. Rezidencijalna franjevačka kuća u Brodu promaknuta je u samostan na kapitulu u Našicama održanom 30. listopada 1708. godine. U brodskom samostanu bio je novicijat od 1712.-1720. U samostanu otvorena je filozofija koja je trajala do ukinuća samostana. Istodobno s gradnjom brodske tvrđave (1715.), počela je i gradnja današnjeg franjevačkog samostana koji je danas spomenik kulture nulte kategorije. Temeljni kamen postavio je 12. kolovoza 1723. veliki prijatelj franjevaca i zapovjednik brodske tvrđe, barun Franjo Trenk. Podignut je 1748., a unutar njega je prostrani klaustar koji je najreprezentativniji klaustar samostanske arhitekture hrvatskog sjevera i jedna od najmarkantnijih baroknih građevina na području Slavonije''. (Horvat) Franjevački samostan ukinut je odlukom cara Josipa II. u studenom 1787. godine. Vraćen je franjevcima 1806., kada ih je biskup Antun Mandić, zbog otvaranja Bogoslovnog sjemeništa iz Đakova, poslao u Brod. U samostanu je iznimno bogata knjižnica, u kojoj se čuvaju neke od najvrednijih i najstarijih knjiga u Hrvatskoj. Prije današnje zidane kapele sv. Lovre na groblju, podignute 1807., (što je utvrđeno prigodom obnove 1978., i struganja zidova, kad je pronađena upisana godina gradnje), spominju se dvije drvene kapele sv. Lovre. Prvu spominju kanonske vizitacije iz 1746. i 1754., a drugu kapelicu izgrađenu 1758., spominju kanonske vizitacije od 1761. do 1782. godine.

Školu u Brodu (mušku), s petnaest razrednih odijela, vodili su franjevci od 1709. g. Prva školska zgrada sagrađena je 1730. g. Pri kanonskim vizitacijama župe Brod iz 1758. i 1761. zabilježeno je da se u prostorijama prvotnog župnog doma odvija škola uz pristanak župnika. Spisi kanonske vizitacije 1775. spominju pučku (trivijalnu) školu u Brodu. Pučka škola u Brodu izgrađena je 1808. godine. Ženska škola, s 11 razrednih odijela, otvorena je 1830., dok je mješovita škola s 4 razredna odjela otvorena 1908. godine. Od 1918. djeluje Gimnazija (s imenom Matije Mesića, svećenika Brođanina, ujedno prvog rektora zagrebačkog sveučilišta). U Slav. Brodu od 1995. u obnovljenoj brodskoj Tvrđavi djeluje klasična gimnazija koja nosi ime fra Marijana Lanosovića.

ŽUPA I SVETIŠTE GOSPE OD BRZE POMOĆI U SL. BRODU
Župa u Brodu spominje se 1660. i sve do 1780. g. pripadala je Zagrebačkoj biskupiji, kada je pripojena Đakovačkoj ili Bosanskoj biskupiji. Župom su do 1754. g. upravljali redovnici franjevci. Spomenute godine upravu preuzimaju dijecezanski svećenici Đakovačke biskupije i tako je do danas. Do sredine prošloga stoljeća brodskoj župi pripada grad i okolna sela, a nakon šezdesetih godina od ove najstarije župe nastaju nove kako izvan grada, tako i u samom gradu. Unatoč novim pastoralnim središtima, i danas je ova župa ostala najvećom u Slavonskom Brodu, te jednom od najvećih u Đakovačko-osječkoj nadbiskupiji.

Župna crkva sv. Stjepana Kralja podignuta je 1761. g. i to drvena, koja je kasnije podzidana i produljena. Jednostavnog je romanskog stila. U svetištu crkve dominira oltarna slika sv. Stjepana, ugarskoga kralja, koja je nekada bila u sastavu kamenoga oltara. Kada su otac i sin Aleksandar i Maksimilijan Seitz oslikavali đakovačku katedralu, primili su narudžbu od tadašnjega brodskoga župnika i naslikali oltarnu sliku u Rimu 1872. g. Na slici stoji ime autorice Amalije de Angelis Rimljanke. Ova slika je najveća vrijednost crkve. Isti su naslikali dvije slike za pokrajnje oltare suzaštitnika župe – Bezgrešnoga začeća BDM i sv. Florijana, koje se obnovljene čuvaju u Katehetskom centru župe. Znakovito je da je prilog za sliku Bezgrešnoga začeća BDM, kao dar svojoj župi i crkvi krštenja, dao tadašnji vrhbosanski nadbiskup, sada sluga Božji Josip Stadler.

Župnu crkvu, često puta obnavljanu iznutra i izvana, danas krase likovi akademske kiparice Alojzije Ulman: Srce Isusovo, Gospa od brze pomoći, Sv. Josip Radnik i sv. Antun Padovanski. Ista umjetnica je autorica križnoga puta u crkvi. Kipovi su nastajali i postavljani šezdesetih godina 20. stoljeća. U povijesti crkve se spominju troje orgulje, a današnje su nabavljene između dva svjetska rata.

Ova je župna crkva, uz obližnju franjevačku crkvu Presvetoga Trojstva, «duhovna kolijevka» grada Broda. U njima su kršćanski i crkveni korijeni prelijepoga grada na Savi. Uz brodsku «malu crkvu», kako je nazivaju građani, duhovno su vezane brojne generacije vjernika grada i okolice, koje su pred nekoliko desetljeća pripadale ovoj župi.

Znakovita je oltarna slika ove crkve na kojoj vrijedni i pobožni ugarski kralj Stjepan, klečeći, predaje krunu i žezlo Presvetoj Bogorodici s Djetetom Isusom u naručju. Tako zapravo oni dominiraju oltarnom slikom i čitavom crkvom. To će se dogoditi u potpunosti, kada – u jeku širenja čašćenja Blažene Djevice Marije pod naslovom Gospa od brze pomoći – Sveta Stolica odredi promjenu patrona prve brodske župe i crkve, te je 1977. g. povjeri zaštiti Gospe od brze pomoći.

Čašćenje Gospe od brze pomoći
Pobožnost Gospi od brze pomoći potječe od redovnica uršulinki američke savezne države Lujzijana i njezinog glavnog grada New Orleansa, kojemu je pokroviteljica dugo vremena i danas. Začeci štovanja ondje sežu u prvu polovicu 18. stoljeća. Glavni promicatelji su bile uršulinke, marljive odgojiteljice djece i mladeži. Prihvatile su ga hrvatske uršulinke, te po dolasku u Slavonski Brod početkom 1957. g. počele ustrajno promicati. Tada su svoje zahtjevno poslanje u teškom vremenu komunizma stavile pod okrilje Gospe od brze pomoći.

One su u suradnji i svesrdnoj podršci s tada jedinim brodskim župnikom i dekanom mons. Vidom Mihaljekom u ovoj crkvi započele duhovnu obnovu obitelji i grada, uslijed praznine koju je ostavljao komunistički sustav.

To se podudaralo sa skorom 100. obljetnicom lurdskih ukazanja, kada je 8. prosinca 1957. g. započela «marijanska godina» za cijelu Crkvu. U želji osnaženja vjere i pobožnosti, đakovački biskup Stjepan Bauerlein predložio je da u obitelji po župama hodočasti Gospin lik. U Brodu je dogovoreno da to bude slika Gospe od brze pomoći. Krenula je Gospina slika iz kuće u kuću, te je svojim pohodima obiteljima budila vjeru, poticala novu nadu i istinsku ljubav. Komunisti su sprječavali Gospin pohod po obiteljima, ali nisu mogli zaustaviti dolaske vjernika grada i okolice k njoj koji je uslijedio, te duhovni preporod koji se osjećao. Bio je to početak novih veza ljubavi prema Mariji kao Majci spremnoj majčinskom blizinom pratiti čovjeka, uočavati njegove svakodnevne potrebe, te na njih odgovarati velikodušnom pomoći.

Tu poruku prenosi Gospin lik, koji daje identitet crkvi i svetištu, te je danas nadaleko prepoznatljiv i jedinstven. On nije kopija Gospine slike iz New Orleansa. Gospa je na njemu prikazana kao blaga Majka sa Djetetom Isusom na krilu. Dijete Isus desnom rukom grli Majku, a lijevu pruža nad njezinu i daruje nebeske milosti, koje Marija svojom ispruženom desnicom posreduje ljudima.

Glavna vjernička okupljanja u ovom svetištu ispočetka su bila uz «devetnicu» pred blagdan Gospe od brze pomoći, koji se slavi 8. siječnja. Ponovne «marijanske godine» 1971., a na pragu slavlja jubileja kršćanstva u Hrvata, proširilo se hodočašćenje svakoga osmoga u mjesecu. I tako je danas, kada svakoga osmoga bude najmanje pet-šest tisuća vjernika kroz dan (u pojedine blagdanske osme i deset do petnaest tisuća) na više svetih misa, pohoda crkvi, tihoj molitvi. Vjernici dolaze također o Gospinim blagdanima i drugim prigodama i to iz grada i okolice, cijele slavonske i bosanske Posavine, kao i drugih krajeva domovine. U novije vrijeme iz Dalmacije i Istre. Čine to organizirano sa svojim župama i molitvenim zajednicama, a brojni kao obitelji i pojedinci. Gospu od brze pomoći rado časte naši sunarodnjaci iz inozemstva, napose za vrijeme blagdana i odmora. Nije rijetkost dolazak vjernika drugih vjeroispovijesti, tako da je ovo svetište mjesto zajedništva u molitvi pred istom nebeskom Majkom.

Posebnost ovoga svetišta je činjenica da ono, u vrevi gradskoga života, trajno ističe potrebu tišine i molitve, te je svakodnevna ili povremena postaja mnogima. U njemu se moli za potrebe Crkve, njezinih pastira i novih duhovnih zvanja, a napose za svekoliko dobro obitelji, supružnika, djece i mladih i brojnih nakana uz to vezanih. Zavjetne ploče u crkvi, te zapisi u župnoj spomenici i spomenici uršulinskoga samostana samo su skromno svjedočanstvo povjere i zahvale mnoštva molitelja i hodočasnika u ovo brodsko svetište kroz minulih pedeset i sedam godina.

Čašćenje Svete Majke Isusove pod ovim časnim naslovom nastavili su, sa sestrama uršulinkama, do danas promicati župnici i upravitelji svetišta Mato Lešić i sadašnji Ivan Lenić, kao i brojni župni vikari i drugi svećenici, a najveći promotori su brojni vjernici i hodočasnici koji pohode ovo svetište.

Osim nepregledne rijeke hodočasnika, svetište su pohodili brojni crkveni pastiri. Posebno su u proteklih pet desetljeća bili upečatljivi pohodi hrvatskih kardinala. Uz ovu središnju gradsku župnu crkvu i svetište održavaju se brojne duhovne obnove, susreti, tribine i okupljanja na različitim razinama.

Svakako valja istaknuti da doći u Slavonski Brod podrazumijeva i pohod svetištu Gospe od brze pomoći, jer je ono istinska oaza duhovnosti za suvremenoga čovjeka, gdje uvijek čeka Gospa od brze pomoći kao Čuvarica grada i Zagovornica svakoga čovjeka.

U Katoličkoj Crkvi Blažena Djevica Marija, Majka Isusova, zauzima vrijedno mjesto. Vjernici je rado časte i preporučuju joj se u zagovor, te mole preko nje pomoć od Boga. Svakako, uvijek imaju na umu da je Marijino zagovaranje oslonjeno na jedino, uvijek temeljno posredništvo njezina Sina Isusa Krista pred Ocem nebeskim.

U svojoj bliskosti i odanosti Mariji, a želeći istaknuti njezinu ulogu u Kristovu životu, povijesti spasenja, životu Crkve i vjernika, vjernici su joj pridali mnoge časne naslove, kojima joj se obraćaju. Navode ih posebne molitve nazvane litanijama. Jedan od rjeđe poznatih naslova za mnoge jeste da je Marija „naša Gospa od brze pomoći“ ili „Majka od spremne pomoći“, negdje prisutno „Majka od neprestane pomoći“. Njoj je posvećena jedina župa u Hrvatskoj i najmlađe Gospino svetište u Slavonskom Brodu.

Tim naslovom kojim se vjernici, s pouzdanjem, obraćaju Mariji u isto vrijeme ističu njezinu trajnu prisutnost u životima vjernika po kojoj prati njihovo življenje i njegove potrebe, te im majčinski pomaže posredujući od svoga Sina Isusa Krista pomoć. Ona je Majka spremna pomoći. Kao što je u Kani „požurila“ čas svoga Sina, te izmolila pomoć mladencima, tako s majčinskom ljubavlju „požuruje“ njegovo posredovanje svima koji s pouzdanjem mole, a nalaze se u osobitim potrebama, nedoumicama, nevoljama itd.

U brodskom svetištu već 57 godina pred njezinim likom se mole mnogi u bračnim i obiteljskim potrebama, napose krizama i poteškoćama. Mole se mlade žene koje bi željele postati majkama. Povjeravaju roditelji dobro i budućnost svoje djece. Zazivaju je toliki za zdravlje svojih bližnjih. Mnoga su uslišanja ovdje primljena, koja nisu nigdje zabilježena, nego kod Boga i u srcima onih koji se često vraćaju u brodsko svetište i zahvaljuju Gospi na pomoći, te svjedoče njezinu ustrajnu majčinsku blizinu i potporu kroz život.

O preporukama Gospi od brze pomoći te uslišanjima
Itekako znaju biti dojmljiva svjedočanstva pojedinaca i obitelji o povjeri Gospi od brze pomoći, te uslišanjima koja su primila. Mnoga od njih su uvelike utjecala na njihov daljnji, tako i vjernički život.

Prije nekoliko godina u Gospino svetište, u pratnji svoga prijatelja iz okolice Slavonskoga Broda, došao se osobno zahvaliti mladić iz Subotice, kojemu je majka usadila u srce istinu da Gospi duguje svoj život. Kada ga je nosila u svojoj utrobi, liječnici su još savjetovali da nikako nije dobro da se dijete rodi, da je veliki rizik već početak života, te da će biti tko zna kakvim hendikepima i popratnim teškoćama. Poticali su je na pobačaj. Već su i drugi oko nje počeli vršiti pritisak, da ne izloži svoj život, niti život djeteta neizvjesnostima i nevoljama. Mlada žena je bila u velikim nedoumicama, te je – morajući donijeti nimalo lako odluku – čula za Gospu od brze pomoći, pošla u Slavonski Brod, s pouzdanjem molila i plakala pred Gospinim likom, te s vjerom tražila savjet i pomoć. Kada se vratila kući, čudesno ju je obuzeo mir, donijela je odluku da će – slijedeći svoju savjest, odgajanu kršćanskom vjerom – roditi svoje dijete i prihvatiti ga kakvo god bilo. Ustrajno je molila Gospu od brze pomoći kroz cijelo vrijeme. I, unatoč beznadnoj prognozi liječnika, rodilo se zdravo dijete. Kada je smogla snage, pošla je s još malim djetetom u Brod, te ga – noseći u naručju – hodočasnički obilazila oko crkve, zahvaljivala i plakala od ganuća, jer se nisu ostvarile prognoze liječnike, jer je pobijedila vjera i molitva, štoviše, Gospa koja je pritekla u pomoć. To je dijete izraslo u prekrasnoga mladića preko dvadeset godina, te je došao zahvaliti Gospi u Brod za dar svoga života, jer da je majka poslušala liječnike ne bi se rodio. Sličnih primjera ima puno. Jedan svećenik u Slavoniji uvijek rado svjedoči, kako također svoj život – nakon više poroda i zdravstvenih tegoba majke – zahvaljuje posredovanju Gospe od brze pomoći, kojoj se majka utjecala. Nedavno jedno takvo svjedočanstvo dođe iz županjske Posavine.

Pred dvije-tri godine na samu Veliku Gospu u svetište je hodočastila obitelj iz okolice Zagreba, supružnici i četvero djece. Oni su pripovijedali kako godinama kao par nisu mogli imati djece. Puno su stvari pokušali. No, kada su se oslonili na Boga i utekli u zagovor Gospi od brze pomoći moleći devetnicu malo-pomalo riješila se njihova teškoća. Nakon puno godina čekanja supruga je začela prvo dijete, te ga sretno rodilo. Sada ih imaju četvero i na njima dolaze zahvaljivati Gospi, te ih dalje povjeravati njezinoj pratnji kroz odrastanje i život. Proteklih dana je u svetište došao zahvaliti mladi par, koji je deset godina čekao prvo dijete što su zagovorom Gospe od brze pomoći uslišani.

Prije nekoliko godina u jedan ljetni obični dan u svetište je došla žena od pedesetak i koju godinu iz Zadra, te povjerila službenicima brodskoga svetišta, kako dolazi svake godine kada može zahvaliti Gospi, jer je njezin muž ozdravio od karcinoma i sada nesmetano živi i radi. Brojna su svjedočanstva o uslišanjima uslijed različitih bolesti, zdravstvenih teškoća i kriza.

Brojni dolaze moliti za mir u obiteljima, za oslobođenje nekoga člana obitelji od ovisnosti, napose alkohola i droge. I tu ima itekako uslišanja. Nisu rijetke niti prošnje mladih za uspjeh na ispitima i školi.

Potresno je prije više godina bilo hodočašćenje u više navrata nekoliko obitelji iz dvaju bosanskih sela među kojima se malobrojno stanovništvo, po povratku nakon rata, neprestano prepiralo, svađalo. Čitave obitelji su dolazile moliti Gospu da pomogne, kako bi se vrati mir među njih.

Pred Gospinim likom u Slavonskom Brodu svakodnevno se u tišini moli, uvijek netko kleči, šapće svoje potrebe iz srca, prate ih katkada suze, ali i silno vjerničko pouzdanje u majčinski Gospin zagovor. Pred Gospu od brze pomoći se ne dolazi kao pred expres-automat ili servis gdje će se sve odjednom riješiti, preokrenuti, nego se dolazi sa srcem punim pouzdanja u Majku Sina Božjega, koja je svima koji je mole bliska, osjetljiva i želi pomoći ljudsko življenje na zemlji, te ga usmjeriti prema svome Sinu, prema vječnosti, pravim putem.